ПЕРЕКЛАДАЦЬКА МАЙСТЕРНЯ 2000-2001

 

РЕЦЕНЗІЇ ПМ

 

ISTINA O GENOCIDU NA ZAPADNOUKRAJINSKIM ZEMLJAMA

Янко РАМАЧ

Євген Місило, Акція “Вісла” Документи, Наукове товариство ім. Шевченка, 

Львів – Нью Йорк, 1997, 562 стор. / 

Original: Eugeniusz Misiło, Akcja Wisła, Warszawa, 1993, Prevod s poljskog na ukrajinski: Ivan Svarnik

 


 

Zbornik dokumenata “Akcija Visla” autora-sastavljača Jevgena Misila je značajan prilog proučavanju poljsko-ukrajinskih odnosa prve polovine XX veka, opterećenih gorkim iskustvom ukrajinske nacionalnosti u Poljskoj. Oleg Romanjiv u Predgovoru iznosi mišljenje da medju najsloženije i nedovoljno proučene dogadjaje najnovije ukrajinske istorije i ukrajinsko-poljskih odnosa spada i pitanje likvidacije ukrajinske etničke teritorije u okviru savremene Poljske.

Autor-sastavljač J. Misilo smatra da je vreme «da mlado pokolenje, neopterećeno vlastitim iskustvom, može da otpočne zahtevnu diskusiju o zajedničkoj prošlosti». Upravo ovaj zbornik dokumenata jeste taj hrabar napor da se kaže istina i da se, što je moguće više, očisti istorija od nasledjenih ideoloških, nacionalističkih i emocionalnih naslaga. A kad istoričari snadju snage da kažu punu istinu, koja se možda neće svakome svideti, jer istina će reći i ono, što ne svi žele da čuju, i seći će i tamo gde boli – i dželatu i žrtvi biće lakše. Pravi istoričar je dužan da govori punu istinu, jer dobro zna da ona pročišćuje savest naroda i leči od neodgovornog samozadovoljavanja u mitovima vlastite «slavne prošlosti».

Autor J. Misilo je napisao temeljit Predgovor (7-36) u kojem prvo ukratko ukazuje potrebu istraživanja teme i daje informacije o istraživanju i odabiru i obradi dokumenata, a posle toga dosta opširno izlaže o temi dajući hronološki i logičan sled dogadjaja tako da i onima koji su veoma malo ili samo površno znali o temi postane sve mnogo jasnije i oni će moći laše da čitaju i razumeju dokumente. Spisak skraćenica bez kojeg bi se i naučnici veoma teško mogli orijentisati u mnogobrojnim i nesvakidašnjim skraćenicama naziva raznih poljskih i ukrajinskih organizacija i ustanova koje se spominju u dokumentima takodje mnogo pomaže. Glavni deo zbornika – Dokumenti (41-433) sadrži 241 dokumenat preveden sa poljskog na ukrajinski jezik. Tu je i naša osnovna dilema: tačno je da se prevodjenjem originalnih dokumenata daje mogućnost široj čitalačkoj publici da čita i shvati dokumente, ali, ipak, uvek treba imati na umu da je prevod do izvesne mere i interpretacija originala. Dobro da je zbornik preveden na ukrajinski jezik, jer će šira čitalačka publika iz njega dobiti istinitu informaciju o jednom segmentu prošlosti Ukrajinaca u Poljskoj. Kako će se u tome orijentisati istraživač: da li će se do kraja koncentrirati na prevod, ili će, možda, sumnjajući da prevod-interpretacija krije i najmanje razlike od originala, potražiti original? To je već stvar svakog pojedinačnog istraživača.

Posle glavnog dela slede Dodaci (437-510), ukupno 17, u kojima autor daje spisak mesta iz kojih je iseljavano ukrajinsko stanovništvo, spisak transporta sa iseljenim ukrajinskim stanovništvom, brojčano navodjenje preseljenih iz pojedinih rajona, razmeštanje transporta sa ukrajinskim stanovništvom iseljenim u vojvodstva severne i zapadne Pojske, spisak nakadašnjih ukrajinskih imanja u Poljskoj, organizacionu strukturu Operativne grupe «Visla», organizacionu strukturu UUA, broj Ukrajinaca osudjenih na smrtnu kaznu od strane Vojnog suda 1947.  godine. Dodaci su dragocen pomoćni materijal za naučne radnike, a zainteresovanima  za ovu temu pružaju veoma mnogo podataka koji se teško mogu naći na drugom mestu. Ilustracije kao posebni deo zbornika sadrže uglavnom foto-portrete učesnika u dogadjajima u vezi sa akcijom «Visla». Na kraju je dat spisak dokumenata – dodataka – spisak ilustracija. Knjiga, kao što – priliči takvom izdanju, ima i imenski i geografki registar i spisak osnovne literature. Na kraju se može zaključiti: autor-sastavljač je zanat istoričara uradio brižljivo, pripremio zbornik po svim odgovarajućim kriterijumima i principima, i opremio svim potrebnim pomoćnim materijalima.

Tema zbornika je proučavanje malo istražene, do sada skoro tabu teme – deportacije autohtonog ukrajinskog stanovništva (oko 140000 osoba) 1947. godine iz toriteorije savremene Poljske, iz oblasti zapadno od reka Sjan i Bug,  na teritoriju Pribaltika. Preseljavanje je izvršeno posle detaljno razradjenih planova, brutalnim metodama, veoma nehumano. Ubistvo generala Karola Svjerčevskog, navodno od strane odreda UUA, iskorišćeno je kao povod i razlog da se kazni ukrajinsko stanovništvo za kolektivnu krivicu.

Dokumenti porvrdjuju da su poljska vlast i Komunistička partija Poljske svesno rešaveli ukrajinsko pitanje u Poljskoj brutalnom likvidacijom – etnocidom. Jer, nije li po svim medjunarodnim normama nasilno preseljavanje jedne nacije odnosno nacionalne manjine s ciljem asimilacije etnocid? A dokumenti potvrdjuju da je plan za preseljavanje pripremljen s ciljem da se potpuno asimiluje ukrajinsko stanovništvo i da se tako reši ukrajinsko pitanje u Poljskoj.

Ovaj čin etnocida izvršen je u srcu Evrope tako da su vlade SSSR-a i Čehoslovačke postali saučesnici u spomenutoj akciji poljske vlade, jer su potpuno zatvorili granice svojih država, da ukrajinsko stanovništvo, koje je izbegavalo deportaciju, ne bi ilegalno prelazilo u njihove države. Vlade ostalih evropskih država, ako su imale informacije o ovoj nehumanoj akciji, pravile su se da ništa neznaju ili su zatvarale oči, da to ne bi videle.

Danas će neko, nastojeći da nadje opravdanje, reći da su to radili poljski komunisti imajući saglasnost komunističkih vlada SSSR-a i Čehoslovačke. Tačno je, to su radili poljski komunisti. Ipak, da li i danas, kada je od tih tragičnih dogadjaja prošlo više od pola veka, demokratska vlada još nije snašla toliko hrabrosti i snage, da prizna  genocid koji su isplanirali i izvršili prethodnici. Moliti za oproštaj one kojima je naneto zlo nije ni sramota ni greh. Izvinjenje zaslužuje svako ko je stradao i to još i nepravedno, i njegovi potomci, a sigurno i cela ukrajainska zajednica u Poljskoj.

U zborniku ima 241 dokumenat, od kojih su samo 12 ranije bila objavljena. Nije ni čudo, jer su ovi dokumenti, kao i sama tema, bili nedostupni za istraživače. Knjiga pruža ogroman faktografski materijal koji veona jasno razotkriva mehanizme i razmere nasilnog preseljavanja ukrajinskog stanovništva sa autohtonih teritorija u Poljskoj. Dokumenti svedoče da je pripremanje planova za masovnu deportaciju Ukrajinaca počelo mnogo pre ubistva generala Svjerčevskog. Ipak, njegova smrt je iskorišćena pred poljskom javnošću da se opravda akcija protiv ukrajinskog stanovništva. Nikad nije dokazano da su odredi UUA ubili generala. Za poljsku vladu to i nije bilo neophodno, jer je ona znala ko je kriv i koga treba kazniti. Ostaje samo opravdana sumnja da li je general Svjerčevski bio žrtvovan s ciljem da se nadje povod i razlog osvete svim Ukrajincima u Poljskoj.

Dokumenti pokazuju da su poljska vlada i Komunistička partija otvoreno govorili o potrebi da se očisti pogranični pojas od ukrajinskog stanovništva, o preseljavanju s ciljem asimilacije, s ciljem uništenja ukrajinskog elementa u Poljskoj i na taj način konačnog rešavanja ukrajinskog pitanja u državi. To nije izmišljotina ili nečija interpretacija. To su veoma jasno zapisane reči u dokumentima najodgovornijoh organa poljske vlade i Komunističke partije. A da nisu bili dobro pripremljeni planovi za takvu akciju, da li bi se moglo desiti da je general Svjerčevski ubijen 28. marta, a da već sledećeg dana Politbiro Centralnog komiteta Poljske radničke partije odluči da se «brzom akcijom preseli Ukrajince i mešane porodice na vraćene prostore (uglavnom Severna Pruska) tako da se ne stvara jedinstvene grupe i ne bliže od 100 km od granice (st. 71). Prljavi veš se ne može sakriti pred istorijom.

Dokumenti opisuju dogadjaje od januara do septembra 1947. godine, odnosno od početka organizacionih priprema za deportaciju ukrajinskog stanovništva i likvidacije ukrajinske ilegale.

Detaljni komentari satavljača dokumentima jesu samo smisaone primedbe u funkciji pojašnjenja, a ne vlastite interpretacije dokumenata i njihovog sadržaja. Autor daje i biografije učesnika u dogadjajima, članova Operativne grupe «Visla», vojnika UUA i drugih lica, čija prezimena se pominju u dokumentima. Sastavljač je odabrao dokumente tako da objasni sve aspekte akcije «Visla».

To je prvi pokušaj da se pred naučnu i širu poljsku javnost izadje sa dokumentima koji otvoreno govore o počinjenom etnocidu nad ukrajinskim stanovništvom u Poljskoj. Prevod zbornika na ukrajinski jezik je namenjen ukrajinskoj čitalačkoj javnosti.

 


 

На початок сторінки

Рецензії ПМ (Зміст)

Перекладацька майстерня