|
ПЕРЕКЛАДАЦЬКА МАЙСТЕРНЯ 2000-2001
|
ISTINA O GENOCIDU NA ZAPADNOUKRAJINSKIM ZEMLJAMA
Євген Місило, Акція “Вісла” Документи, Наукове товариство ім. Шевченка,
Львів – Нью Йорк, 1997, 562 стор. /
Original: Eugeniusz Misiło, Akcja Wisła, Warszawa, 1993, Prevod s poljskog na ukrajinski: Ivan Svarnik
|
Zbornik dokumenata “Akcija Visla” autora-sastavljača Jevgena Misila je značajan prilog proučavanju poljsko-ukrajinskih odnosa prve polovine XX veka, opterećenih gorkim iskustvom ukrajinske nacionalnosti u Poljskoj. Oleg Romanjiv u Predgovoru iznosi mišljenje da medju najsloženije i nedovoljno proučene dogadjaje najnovije ukrajinske istorije i ukrajinsko-poljskih odnosa spada i pitanje likvidacije ukrajinske etničke teritorije u okviru savremene Poljske. Autor-sastavljač
J. Misilo smatra da je vreme «da mlado pokolenje, neopterećeno
vlastitim iskustvom, može da otpočne zahtevnu diskusiju o zajedničkoj
prošlosti». Upravo ovaj zbornik dokumenata jeste taj hrabar napor da se
kaže istina i da se, što je moguće više, očisti istorija od
nasledjenih ideoloških, nacionalističkih i emocionalnih naslaga. A
kad istoričari snadju snage da kažu punu istinu, koja se možda neće
svakome svideti, jer istina će reći i ono, što ne svi žele da
čuju, i seći će i tamo gde boli – i dželatu i žrtvi biće
lakše. Pravi istoričar je dužan da govori punu istinu, jer dobro
zna da ona pročišćuje savest naroda i leči od neodgovornog
samozadovoljavanja u mitovima vlastite «slavne prošlosti». Autor
J. Misilo je napisao temeljit Predgovor (7-36) u kojem prvo ukratko
ukazuje potrebu istraživanja teme i daje informacije o istraživanju i
odabiru i obradi dokumenata, a posle toga dosta opširno izlaže o temi
dajući hronološki i logičan sled dogadjaja
tako da i onima koji
su veoma malo ili samo površno znali o temi postane sve mnogo jasnije i oni će moći laše da čitaju
i razumeju dokumente. Spisak skraćenica bez kojeg bi se i naučnici
veoma teško mogli orijentisati u mnogobrojnim i nesvakidašnjim skraćenicama
naziva raznih poljskih i ukrajinskih organizacija i ustanova koje se
spominju u dokumentima takodje mnogo pomaže. Glavni deo zbornika –
Dokumenti (41-433) sadrži 241 dokumenat preveden sa poljskog na
ukrajinski jezik. Tu je i naša osnovna dilema: tačno je da se
prevodjenjem originalnih dokumenata daje mogućnost široj čitalačkoj
publici da čita i shvati dokumente, ali, ipak, uvek treba imati na
umu da je prevod do izvesne mere i interpretacija originala. Dobro da je
zbornik preveden na ukrajinski jezik, jer će šira čitalačka
publika iz njega dobiti istinitu informaciju o jednom segmentu prošlosti
Ukrajinaca u Poljskoj. Kako će se u tome orijentisati istraživač:
da li će se do kraja koncentrirati na prevod, ili će, možda,
sumnjajući da prevod-interpretacija krije i najmanje razlike od
originala, potražiti original? To je već stvar svakog pojedinačnog
istraživača. Posle
glavnog dela slede Dodaci (437-510), ukupno 17, u kojima autor daje spisak
mesta iz kojih je iseljavano ukrajinsko stanovništvo, spisak transporta
sa iseljenim ukrajinskim stanovništvom, brojčano navodjenje
preseljenih iz pojedinih rajona, razmeštanje transporta sa ukrajinskim
stanovništvom iseljenim u vojvodstva severne i zapadne Pojske, spisak
nakadašnjih ukrajinskih imanja u Poljskoj, organizacionu strukturu
Operativne grupe «Visla», organizacionu strukturu UUA, broj Ukrajinaca
osudjenih na smrtnu kaznu od strane Vojnog suda 1947. godine. Dodaci su dragocen pomoćni materijal za naučne
radnike, a zainteresovanima za
ovu temu pružaju veoma mnogo podataka koji se teško mogu naći na
drugom mestu. Ilustracije kao posebni deo zbornika sadrže uglavnom
foto-portrete učesnika u dogadjajima u vezi sa akcijom «Visla». Na
kraju je dat spisak dokumenata – dodataka – spisak ilustracija.
Knjiga, kao što – priliči takvom izdanju, ima i imenski i
geografki registar i spisak osnovne literature. Na kraju se može zaključiti:
autor-sastavljač je zanat istoričara uradio brižljivo,
pripremio zbornik po svim odgovarajućim kriterijumima i principima, i
opremio svim potrebnim pomoćnim materijalima. Tema
zbornika je proučavanje malo istražene, do sada skoro tabu teme –
deportacije autohtonog ukrajinskog stanovništva (oko 140000 osoba) 1947.
godine iz toriteorije savremene Poljske, iz oblasti zapadno od reka Sjan i
Bug, na teritoriju
Pribaltika. Preseljavanje je izvršeno posle detaljno razradjenih planova,
brutalnim metodama, veoma nehumano. Ubistvo generala Karola Svjerčevskog,
navodno od strane odreda UUA, iskorišćeno je kao povod i razlog da
se kazni ukrajinsko stanovništvo za kolektivnu krivicu. Dokumenti
porvrdjuju da su poljska vlast i Komunistička partija Poljske svesno
rešaveli ukrajinsko pitanje u Poljskoj brutalnom likvidacijom –
etnocidom. Jer, nije li po svim medjunarodnim normama nasilno
preseljavanje jedne nacije odnosno nacionalne manjine s ciljem asimilacije
etnocid? A dokumenti potvrdjuju da je plan za preseljavanje pripremljen s
ciljem da se potpuno asimiluje ukrajinsko stanovništvo i da se tako reši
ukrajinsko pitanje u Poljskoj. Ovaj
čin etnocida izvršen je u srcu Evrope tako da su vlade SSSR-a i
Čehoslovačke postali saučesnici u spomenutoj akciji poljske
vlade, jer su potpuno zatvorili granice svojih država, da ukrajinsko
stanovništvo, koje je izbegavalo deportaciju, ne bi ilegalno prelazilo u
njihove države. Vlade ostalih evropskih država, ako su imale informacije
o ovoj nehumanoj akciji, pravile su se da ništa neznaju ili su zatvarale
oči, da to ne bi videle. Danas
će neko, nastojeći da nadje opravdanje, reći da su to
radili poljski komunisti imajući saglasnost komunističkih vlada
SSSR-a i Čehoslovačke. Tačno je, to su radili poljski
komunisti. Ipak, da li i danas, kada je od tih tragičnih dogadjaja
prošlo više od pola veka, demokratska vlada još nije snašla toliko
hrabrosti i snage, da prizna genocid koji su isplanirali i izvršili prethodnici. Moliti
za oproštaj one kojima je naneto zlo nije ni sramota ni greh. Izvinjenje
zaslužuje svako ko je stradao i to još i nepravedno, i njegovi potomci,
a sigurno i cela ukrajainska zajednica u Poljskoj. U
zborniku ima 241 dokumenat, od kojih su samo 12 ranije bila objavljena.
Nije ni čudo, jer su ovi dokumenti, kao i sama tema, bili nedostupni
za istraživače. Knjiga pruža ogroman faktografski materijal koji
veona jasno razotkriva mehanizme i razmere nasilnog preseljavanja
ukrajinskog stanovništva sa autohtonih teritorija u Poljskoj. Dokumenti
svedoče da je pripremanje planova za masovnu deportaciju Ukrajinaca
počelo mnogo pre ubistva generala Svjerčevskog. Ipak, njegova
smrt je iskorišćena pred poljskom javnošću da se opravda
akcija protiv ukrajinskog stanovništva. Nikad nije dokazano da su odredi
UUA ubili generala. Za poljsku vladu to i nije bilo neophodno, jer je ona
znala ko je kriv i koga treba kazniti. Ostaje samo opravdana sumnja da li
je general Svjerčevski bio žrtvovan s ciljem da se nadje povod i
razlog osvete svim Ukrajincima u Poljskoj.
Dokumenti
pokazuju da su poljska vlada i Komunistička partija otvoreno govorili
o potrebi da se očisti pogranični pojas od ukrajinskog stanovništva,
o preseljavanju s ciljem asimilacije, s ciljem uništenja ukrajinskog
elementa u Poljskoj i na taj način konačnog rešavanja
ukrajinskog pitanja u državi. To nije izmišljotina ili nečija
interpretacija. To su veoma jasno zapisane reči u dokumentima
najodgovornijoh organa poljske vlade i Komunističke partije. A da
nisu bili dobro pripremljeni planovi za takvu akciju, da li bi se moglo
desiti da je general Svjerčevski ubijen 28. marta, a da već
sledećeg dana Politbiro Centralnog komiteta Poljske radničke
partije odluči da se «brzom akcijom preseli Ukrajince i mešane
porodice na vraćene prostore (uglavnom Severna Pruska) tako da se ne
stvara jedinstvene grupe i ne bliže od 100 km od granice (st. 71).
Prljavi veš se ne može sakriti pred istorijom. Dokumenti
opisuju dogadjaje od januara do septembra 1947. godine, odnosno od početka
organizacionih priprema za deportaciju ukrajinskog stanovništva i
likvidacije ukrajinske ilegale. Detaljni
komentari satavljača dokumentima jesu samo smisaone primedbe u
funkciji pojašnjenja, a ne vlastite interpretacije dokumenata i njihovog
sadržaja. Autor daje i biografije učesnika u dogadjajima, članova
Operativne grupe «Visla», vojnika UUA i drugih lica, čija prezimena
se pominju u dokumentima. Sastavljač je odabrao dokumente tako da
objasni sve aspekte akcije «Visla». To je prvi pokušaj da se pred naučnu i širu poljsku javnost izadje sa dokumentima koji otvoreno govore o počinjenom etnocidu nad ukrajinskim stanovništvom u Poljskoj. Prevod zbornika na ukrajinski jezik je namenjen ukrajinskoj čitalačkoj javnosti. |